Što je mikrobiota i kako utječe na vaše zdravlje
Filip Ernoić, dr.med.
specijalist gastroenterolog
Filip Ernoić, dr.med.
specijalist gastroenterolog
Crijevni mikrobiom je složeni ekosistem koji se sastoji od mikroorganizama i njihovog mikrookoliša. Mikrobiota je dio mikrobioma, a čine je svi mikroorganizmi na ljudskom tijelu ili unutar njega, uključujući bakterije, gljive i viruse. Svi sudionici mikrobiote zajedno čine složeni uravnoteženi sustav koji je u interakciji s čovjekom (domaćinom). Sastav crijevne mikrobiote je individualan, odnosno različit kod svakog čovjeka, te je vrlo teško odrediti univerzalan „zdravi“ mikrobiom. Uloga svake komponente mikrobioma za sada još nije poznata, a primarni fokus istraživanja je na komponenti koju čine bakterije.
Za razliku od „loših“, patogenih bakterija koje izazivaju bolesti, postoje i one „dobre“ i korisne bakterije koje nastanjuju ljudski organizam. U crijevima čovjeka tako živi oko sto bilijuna bakterija. Najgušće su naseljene u debelom crijevu, dok je njihova raznolikost i gustoća manja u tankom crijevu. Zdrava mikrobiota se kod pojedinca razvija u ranim godinama života te bez obzira na moguće promjene u svojoj količini, svojom funkcionalnosti i sastavom ostaje stabilna kroz život. Jednako tako može biti stabilna i mikrobiota nepovoljnog sastava te tako doprinijeti razvoju kroničnih bolesti.
Svaka mikrobiota ima određenu razinu otpornosti koja se definira kao količina negativnog utjecaja koju može podnijeti prije nego prijeđe u drugo stabilno stanje (nepovoljnog sastava i funkcionalnosti). Visok stupanj otpornosti poželjan je kod zdrave mikrobiote, no nepoželjan je kod nezdrave mikrobiote. Kratkotrajni negativni čimbenici, poput kratkotrajnog uzimanja antibiotika mogu uzrokovati poremećaj strukture mikrobiote koji je najčešće reverzibilan. Dugotrajni negativni učinci poput promjene u prehrani ili dulje primjena antibiotika, kao i negativni učinci za vrijeme razvoja mikrobioma (peripartalno razdoblje i rano djetinjstvo) mogu dovesti do strukturne promjene mikrobioma u nepovoljan, nezdrav oblik otporan na promjene.
Mnogobrojni faktori, kao što su dob, spol, genetika, geografska pripadnost, prehrana, tjelovježba, lijekovi te druge životne navike utječu na varijabilnost i otpornost mikrobioma. Najveće promjene u sastavu mikrobiote počinju u peripartalnom razdoblju. Mikrobiom stečen do 3. godine života više ili manje nalikuje onom odraslog čovjeka, a s godinama mu se povećava strukturalna i funkcionalna raznolikost. Kada govorimo o spolu, mikrobiota kod žena ima veću strukturalnu raznolikost i funkcionalnost nego mikrobiota kod muškaraca te smanjen udio određenih bakterijskih sojeva. Sastav mikrobiote značajno varira s geografskim podnebljem što je razlog kulturalnih, dijetalnih i okolišnih čimbenika. Tako je mikrobiota Amerikanaca i Europljana slična, a značajno se razlikuje od mikrobiote u neurbanim sredinama, ponajviše u strukturi, odnosno vrstama bakterijskih kultura ovisno o potrebnoj enzimskoj aktivnosti. Prehrambene namirnice služe kao supstrat za bakterijske metaboličke procese te tako vrsta prehrane ima veliki utjecaj na funkcionalnost mikrobioma. Od lijekova najveći utjecaj na mikrobiom imaju antibiotici, no na sastav mikrobioma utjecaj imaju i brojni drugi lijekovi kao što su benzodiazepini, inhibitori protonske pumpe i nesteroidni protuupalni lijekovi. Od loših životnih navika koje utječu na mikrobiotu ističu se pušenje, konzumacija alkohola i stres.
Mikrobiota i domaćin u stalnoj su interakciji, odnosno postoji međusobna signalizacija mikrobiote s imunološkim sustavom, probavnim sustavom pa čak i neurološkim sustavom pa tako svaki poremećaj mikrobiote može dovesti do nastanka bolesti kod čovjeka. S obzirom na značaj mikrobiote u metabolizmu čovjeka, poremećaj u njenom sastavu ili funkciji može doprinijeti nastanku pretilosti, šećerne i kardiovaskularne bolesti te nealkoholne bolesti jetre. Poremećaj mikrobiote smatra se značajnim i kod celijakije, a pokazao se bitan i u patogenezi upalnih bolesti crijeva. Intestinalni mikrobiom također može trigerirati karcinogenezu proizvodnjom karcinogenih molekula ili stvaranjem proupalnog mikrookoliša te na taj način sudjeluje u nastanku karcinoma debelog crijeva. Značajna uloga mikrobiote pripisuje se i nastanku funkcionalnih poremećaja probavnog trakta, poglavito sindroma iritabilnog crijeva (SIC). Ne postoji definiran uzorak mikrobiote kod SIC-a, no primijećeno je da kod pacijenata sa SIC-om postoji smanjena raznolikost mikrobiote te se terapijsko djelovanje na mikrobiom široko primjenjuje u liječenju funkcionalnih poremećaja probavnog trakta.
Terapijsko djelovanje na mikrobiotu područje je velikog interesa znanstvene zajednice, a za sada se u praksi koristi nekoliko pristupa od kojih se izdvajaju fekalna transplantacija, korištenje probiotika, stimulacija određenih bakterija putem prebiotika te korištenje simbiotika i različitih dijeta.
Probiotici su se prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji definiraju kao živi mikroorganizmi koji dani u odgovarajućoj količini imaju zdravstvene dobrobiti za čovjeka, dok su prebiotici neprobavljivi spojevi koji se metaboliziraju od strane probiotika, odnosno mikrobiote domaćina te pozitivno utječu na njen sastav i funkciju. Sinbiotik je naziv za zajedničku primjenu probiotika i prebiotika. Članovi roda Bifidobacterium među prvim su mikrobima koji su kolonizirali ljudski gastrointestinalni trakt, te su kao probiotik u posebnom fokusu znanstvenih istraživanja. Tako je poznato da bifidobakterije pozitivno djeluju kod proljeva uzrokovanih virusnim infekcijama ili upotrebom antibiotika, smanjuju simptome upalnih bolesti crijeva, a postoje i studije koje povezuju bifidobakterije sa smanjenjem simptoma konstipacije.
Kao prebiotički supstrat mikrobioti služe fruktani poput inulina i fruktooligosaharida (FOS) koji su među najbolje istraženim i najčešće korištenim prebioticima. Važan ishod fermentacije fruktana inulinskog tipa u debelom crijevu je povećanje broja bifidobakterija (takozvani bifidogeni učinak) te povećanje proizvodnje butirata u debelom crijevu. , tzv. butirogenski učinak. Ovi bifidogeni i butirogeni učinci smatraju se korisnima za zdravlje ljudi. Za bifidobakterije se smatra da pridonose mikrobiološkoj ravnoteži crijeva, dok je butirat važan izvor energije za epitelne stanice debelog crijeva i može igrati ulogu u razvoju i ekspresiji gena u crijevnim stanicama te na taj način spriječiti nastanak kolitisa i kolorektalnog karcinoma.
Mikrobiota privlači značajan interes znanstvene zajednice. Dosadašnji rezultati su pokazali djelotvornost u terapijskim intervencijama i mogućnost široke primjene. Daljnja istraživanja su potrebna kako bi se bolje razumjela kompleksna interakcija domaćina i mikrobiote, kao i značaj drugih mikroorganizama, poput bakteriofaga, gljiva i virusa u mikrobiomu. Nove spoznaje dodatno će rasvijetliti odgovore na ova pitanja i donijeti nove terapijske mogućnosti.
Reference: