Sindrom iritabilnog crijeva (SIC)

SIC je skraćenica od sindrom iritabilnog crijeva, odnosno na engleskom Irritable Bowel Syndrome – IBS. Radi se o poremećaju u funkciji probavnog sustava za koji se ne može naći organski uzrok.

Ovaj funkcionalni poremećaj obilježen je bolovima ili nelagodom u abdomenu koja se javlja različitom učestalošću i intenzitetom, a koja je praćena promjenama crijevnih navika.

Ukoliko vam se javljaju bolovi u trbuhu, poremećaj u defekaciji sa razdobljima zatvora i/ili proljeva, osjaćate se naduto, a bez jasnog osnovnog uzroka, najvjerovatnije imate sindrom iritabilnog crijeva.

Dijagnoza SIC-a, kako se postavlja?

Osnovni preduvjet za postavljanje dijagnoze sindroma iritabilnog crijeva je isključenje drugih mogućih uzroka uz tegobe koje osoba osjeća. Nakon isključenja drugih potencijalnih uzroka, može se postaviti dijagnoza SIC-a.

Kao i drugi funkcionalni poremećaji probavnog sustava, u dijagnozi SIC-a koriste se Rimski IV kriteriji. Rimski kriteriji uključuju ponavljajuću nadutost i/ili distenzija koja se javlja u prosjeku najmanje 1 dan/tjedan.

Mogu biti prisutni blagi bolovi povezani s nadutošću, kao i manje abnormalnosti pražnjenja crijeva s tim da su navedeni simptomi prisutni u posljednja 3 mjeseca.

Četiri se simptoma se pojavljuju daleko češće u bolesnika sa sindromom iritabilnog crijeva nego u onih s organskom bolešću. To su: popuštanje boli u abdomenu nakon defekacije, proljevaste stolice s nastupom boli, češće defekacije s nastupom boli te abdominalna distenzija.

Da li smo svjesni koliko flatulencija i meteorizam imaju uticaj na svakodnevni kvalitet života?

Subjektivno se funkcionalna nadutost doživljava kao osjećaj napuhanosti trbuha, napetosti i težine u trbuhu. Potrebno je razlikovanje od distenzije koja podrazumijeva aktualno povećanje opsega trbuha. Ne moraju svi bolesnici s funkcionalnom nadutošću imati povećan opseg trbuha.

Boli u trbuhu koje su na bilo koji način povezane sa defekacijom imaju veliko dijagnostičko značenje za razliku od boli koje se pojavljuju pri pokretima, mokrenju i menstruaciji te su najčešće drugog uzroka.

Simptome SIC-a mogu pokrenuti okidači kao što su:

Konzumacija određene hrane ili pića, npr. mliječni proizvodi, citrusno voće, grah, kupus i gazirana pića, simptomi SIC-a kod mnogih ljudi se pogoršavaju.

Hormonske promjene igraju ulogu kod žena zbog čega one imaju dvostruko veću vjerovatnoću za SIC.

Simptomi su mnogo gori oko perioda menstrualnog ciklusa.

Mnogi bolesnici sa SIC-om navode pogoršanje bolesti u stresnim stanjima, poteškoćama na poslu ili u braku.

Iako stres može pojačati simptome, nije uzročnik istih.

Učestalost sindroma iritabilnog kolona

Prema nekim studijama, čak i do 15% populacije ima neki oblik funkcionalnih probavnih tegoba.

Učestalost SIC-a je vjerovatno puno veća nego što podatci pokazuju. Iako većina bolesnika sa SIC-om i ne dolazi liječniku, procjenjuje se da na SIC otpada 20-50% posjeta gastroenterološkim ambulantama.

U BiH se ova dijagnoza još i rjeđe postavlja nego u svijetu zato što se ne doživljava kao ozbiljna dijagnoza.

Zanimljivo je istaknuti kako je sindrom iritabilnog crijeva dvostruko češći u žena, a isto tako se učestalost funkcionalnih tegoba smanjuje starenjem.

Klasifikacija SIC-a

Sindrom iritabilnog kolona klasificira se prema dominantnom simptomu, odnosno prema tipu stolice.

Prema tome razlikujemo:

• dominantan proljev (IBS-D, prema eng. diarrhoea),
• dominantna konstipacija (IBS-C, prema eng. constipation) te
• mješoviti oblik, smjenjuju se dijareja i konstipacija (IBS-M, prema eng. mixed).

Liječenje sindroma iritabilnog crijeva

Prehrambene navike imaju veliku terapijsku važnost u bolesnika sa SIC-om.

Sindrom iritabilnog crijeva zahtijeva individualan pristup, stoga je najbolje slušati svoje tijelo i pronaći koja hrana je za vas ‘dobra’ ili ‘loša’.

Liječenje iritabilnog crijeva često je izazovno i trebalo bi biti individualno i redovito praćeno uz nadzor gastroenterologa i nutricioniste. Vođenje osobnog dnevnika i bilježenje učinka pojedinih metoda liječenja može vam olakšati pronalazak uspješnih rješenja.

Nešto što će vama izazvati nadutost, drugoj osobi će biti odličan izbor namirnice.

Liječenje SIC-a usmjereno je ka ublažavanju simptoma, kako bi se popravila kvaliteta života.

Simptome je često moguće kontrolirati smanjenjem stresa, te promjenama u ishrani i stilu života, uz discipliniranost.

Promjene u prehrani i životnom stilu koje često pomažu kod SIC-a

Izbacite hranu koja uzrokuje simptome. Bez obzira na to koji su pravi čimbenici uslijed kojih nastaje sindrom iritabilnog crijeva (infekcija, stres ili neravnoteža crijevne mikrobiote) promjene prehrambenih navika mogu imati značajan utjecaj na bol i nelagodu u osoba koje pate od sindroma.

Neki ljudi su osjetljiviji na određene ugljikohidrate poput fruktoze, fruktana, laktoze, poznatih kao FODMAP – fermentabilni oligosaharidi, disaharidi, monosaharidi i polioli. „Low FODMAP“ dijeta odnosno prehrana koja se temeljina izbjegavanju unosa fermentabilnih ugljikohidrata osmišljena je kako bi pomogla ljudima sa sindromom iritabilnog crijeva minimiziranjem unosa pojedinih namirnica kako bi prevenirali pojavu neugodnih simptoma. FODMAP se u većim količinama nalaze u određenim žitaricama, povrću, voću i mliječnim proizvodima. Konzumacija fermentabilnih ugljikohidrata može biti uzrokom pojave ili pogoršanja funkcionalnih gastrointestinalnih simptoma poput pojave abdominalnih grčeva, nadutosti ili proljeva.

Preporučljivo je povećati količinu vlakana u vašoj prehrani. Međutim, trebali biste to učiniti korak po korak i istovremeno povećati unos tekućine. Dobri izvori vlakana uključuju vlakna iz zobene krupice, koja povećavaju volumen stolice i pridonose normalnom radu crijeva. Vlakna pomažu u smanjenju zatvora, ali mogu pogoršati nastanak plinova i grčeva.

Kod velikog broja oboljelih od IBS-a primijećeno je poboljšanje simptoma nakon isključivanja glutena iz prehrane, iako im nije dijagnosticirana ni celijakija ni alergija na pšenicu.

Potrebno je uzimati redovite obroke, po mogućnosti u istom vremenskom periodu. Ako imate dijareju, konzumiranje manjih, češćih obroka može biti od pomoći. U slučaju zatvora od pomoći može biti konzumiranje većih količina hrane bogate vlaknima i preparati psilija.

Da li su potrebni lijekovi?

U određenim situacijama kada plinovi, konstipacija, dijareja ili bol u abdomenu postanu dominantna pojava, može se primijeniti terapija usmjerena prema specifičnom simptomu (npr. antidijaroici, spazmolitici, antidepresivi, anksiolitici, prokinetici).

Probiotici također imaju niz dobrobiti po pitanju ublažavanja simptoma proljeva, konstipacije te djeluju i hipoalergeno. To su živi mikroorganizmi, najčešće iz skupine Bifidobacterium i Lactobacillus te Saccharomyces.

Neki radovi sugeriraju da su najbolji probiotici za iritabilno crijevo oni koji kombiniraju više vrsta mikroorganizama, no preduvjet za djelovanje je dugotrajnija upotreba- kroz razdoblje od 5-6 mjeseci što značajno smanjuje intenzitet simptoma odnosno ublažava bolove u trbuhu te osjećaj nadutosti.

Iako postoje nedostaci dosadašnjih kliničkih ispitivanja, nuspojave kod primjene probiotika su rijetke i blage.

Što su butirati i zašto ih uzimati kod SIC-a?

Butirat ili maslačna kiselina je zapravo kratkolančana masna kiselina (SCFA).

Proizvodi se u debelom crijevu kroz bakterijsku fermentaciju koristeći dijetalna vlakna i škrob kao izvore . Maslačna (butiratna) kiselina prirodno se nalazi u maslacu, tvrdima sirevima, mlijeku, vrhnju ali u beznačajnim količinama za zdravlje crijeva.

Mikrobi koji proizvode butirat su bakterije koje pripadaju vrsti Firmicutes. Prema nekim podacima, najvažniji proizvođač butirata je Faecalibacterium prausnitzii . Butirat ima višestruke učinke u ljudskom organizmu. Između ostalog, ima protuupalna svojstva i utječe na imunološki sustav domaćina.

Kod pacijenata sa sindromom iritabilnog crijeva smanjena je sposobnost uzimanja, digestije i apsorpcije prerađene hrane, posebno vlaknaste, te nadoknada butirata stoga ima važnu ulogu.

Provedena su istraživanja koja pokazuju kako upotreba određene količine maslačne kiseline (butirata) određeni vremenski period može poboljšati simptome bolesti kod SIC-a, tako što smanjuje bol u trbuhu i nelagodu, normalizira pražnjenje crijeva i smanjuje nadutost i intenzitet probavnih simptoma, te je stoga je treba preporučiti kod SIC-a.

Ipak, potrebno je napraviti dodatna istraživanja kako bi se dokazale njezine blagodati.

Izvori:

• Patel, N., & Shackelford, K. B. (2022). Irritable Bowel Syndrome. In StatPearls. StatPearls Publishing.
• Lacy, B. E., & Patel, N. K. (2017). Rome Criteria and a Diagnostic Approach to Irritable Bowel Syndrome. Journal of clinical medicine, 6(11), 99. https://doi.org/10.3390/jcm611...
• Altomare, A., Di Rosa, C., Imperia, E., Emerenziani, S., Cicala, M., & Guarino, M. P. L. (2021). Diarrhea Predominant-Irritable Bowel Syndrome (IBS-D): Effects of Different Nutritional Patterns on Intestinal Dysbiosis and Symptoms. Nutrients, 13(5), 1506.
• Galica, A. N., Galica, R., & Dumitrașcu, D. L. (2022). Diet, fibers, and probiotics for irritable bowel syndrome. Journal of medicine and life, 15(2), 174–179.
• Martin-Gallausiaux, C., Marinelli, L., Blottière, H. M., Larraufie, P., & Lapaque, N. (2021). SCFA: mechanisms and functional importance in the gut. The Proceedings of the Nutrition Society, 80(1), 37–49.
• Louis, P., & Flint, H. J. (2017). Formation of propionate and butyrate by the human colonic microbiota. Environmental microbiology, 19(1), 29–41. h